EKSPERIMENT DODIRIVANJA

1. Dodirivanje moje “Glave”

Uobičajena primjedba na ‘bezglavost’ je:
“Istina je da ne mogu vidjeti svoju glavu, no mogu je dodirnuti, dakle moja glava je tu!”
Ispitajmo ovo, ali ne kroz raspravu već kroz izravno iskustvo.
Kad dodirnem svoju “glavu” uočavam kako moji prsti nestaju, što je popraćeno osjetilnim iskustvom dodira.
Dodirni sada svoju “”glavu”. Što doživljavaš?
Da li se te senzacije događaju na površini tvoje glave – glave su čvrste, obojane, uobličene stvari – ili se događaju u prostranoj svjesnosti?
Za mene se one događaju u prostranoj svjesnosti.


Evo što je Douglas Harding mislio o ovoj temi:

“I ukoliko mi se učini da je sve ovo vrlo vizualno, i da ustvari mogu osjetiti ovu čvrstu stvar ovdje, što ispunjava prividnu prazninu u središtu moga svijeta, ja onda počnem gladiti, štipati i udarati po toj stvari. To me dovodi do saznanja da, ipak, to uopće nije stvar, a kamoli ružičasta i bijela i dlakava i neprozirna i sva-u- jednom-komadu stvar. Umjesto toga, nalazim niz dodirnih senzacija koje nisu ništa solidnije od zvukova i mirisa i okusa i tako dalje, koji se u tom istom prostoru također pojavljuju i nestaju.” (iz knjige On Having No Head)

Naravno naučio sam da se pojedina senzacija drugima pokazuje (ili meni samom kad se pogledam u ogledalo) u vidu mojih usta, ili recimo, mojeg uha, i slično. I naravno da je od vitalne važnosti znati ovo. To znači razumijevati da postoji izravna korelacija između onoga što osjećam ovdje i moje pojavnosti tamo. Bez ovog razumijevanja ne bih mogao funkcionirati u sklopu društva. No ovo razumijevanje, koliko god da je važno za živjeti u svijetu, ne pretvara me u stvar ovdje u središtu, stvar odvojenu od svih drugih stvari.

Citati

Ukoliko su osjetilni-podaci doslovno unutar mozga, onda je neizbježan zaključak da su oni uvijek manji od stvari kojima pripadaju, ili s druge strane, da je je naša glava puno, puno veća od onoga kako se doima na dodir. H.H. Price

2. Dodirivanje stvari

Ne samo da ‘preuzimamo’ pojavnost onoga što vidimo i čujemo, nego preuzimamo i teksturu svega što dodirujemo – kao što se možemo uvjeriti izvodeći ovaj kratki eksperiment:

Ispruži svoj kažiprst i dodirni bilo koji predmet ili površinu koja ti se nalazi pri ruci. To može biti bilo što – stolica, tepih, tvoja odjeća, bilo što.


Da li se radi o osjećanju vrha tvog prsta i predmeta koji biva dodirnut? Ili prije, da se radi o samo jednoj prisutnoj senzaciji, onoj predmeta kojeg dodirujemo? Teksture odjeće, glatkoće drveta. Ustvari, zar nije istinito reći da se vrh tvoga prsta magično preobrazio u predmet koji dodiruješ? Tvoj prst je taj predmet! Vrh tvoga prsta mora biti prazan od sebe, kako bi preuzeo teksturu predmeta. Ustvari, isto je istinito za svu kožu po cijelom tvom tijelu, i naravno, za sva tvoja osjetila.

Ovo je još jedan način za pokazati sebi samima našu stvarnu, istinsku prirodu, a to je praznina za svijet koji se u njoj pojavljuje.

Citati

Znati stvar je postati njome. Erigena

Cijela velika Zemlja nije ništa drugo već ti. Hsueh-feng

Sve znanje je, striktno gledano, asimilacija. St. Bonaventure

Ispravno sagledavanje nekoga s najvišim duhovnim kapacitetom je kao apsolutno jedinstvo onoga što zna, procesa spoznavanja, i onoga što je znano. Gampopa

Iznenadna spoznaja da su Subjekt i objekt jedno, dovest će te do duboko misterioznog razumijevanja bez riječi – bit ćeš probuđen u istini Zena. Huang-po

Bodisatve (‘probuđena bića’) su ustanju proširiti svoja tijela do krajeva Svemira. Gandavyuha Sutra

Za samoostvareno biće bivanje tijelom ne postoji. Anandamayi Ma

Odobliči se. Tauler

Komentari

Nakon promišljanja o pojedinim od eksperimenata s dodirivanjem s web stranica, došao sam do malog otkrića koje vam se možda učini zanimljivim ...
Ukoliko zajedno protrljam svoje ruke nalazim da sam sav od prstiju i palčeva. Ukoliko umjesto toga zatvorim oči i pomoću desne ruke pažljivo istražim svoju lijevu ruku – nalazim da moja lijeva ruka zadobiva solidan oblik do moja desna ruka potpuno nestaje! Čudesna stvar je da ako svoju desnu ruku istražim koristeći se lijevom, tada uočavam kako moja lijeva ruka nestaje u korist desne. Dakle, sada sam ne samo bez glave, već sam izgubio i ruku – doduše ne mogu reći koju. Baš me zanima hoću li se ovako u cijelosti izgubiti?

U ovo vrijeme nervoznog stiskanja i grčenja ruku, ovo je koristan podsjetnik na moju istinsku prirodu koji mogu koristiti bilo gdje, bez izazivanja previše pozornosti! Mark

natrag na vrh