NA ŠTO JE PRIČVRŠĆEN TVOJ NOS?


S komentarima Richarda Langa

Ponekad, kad ljudi shvate da su iz vlastite točke gledišta ‘bez lica’ – i stoga kapacitet za svijet –počnu se opterećivati time što su ipak u stanju vidjeti svoj nos. “Vidim svoj nos – zar to ne znači da ovdje ipak imam lice, da nisam prostor za svijet?”

Idemo promotriti ovo.

Očito je da se za druge tvoj nos nalazi na sredini tvoga lica. To je objektivni pogled na tebe.

No gdje se on nalazi s tvoje točke gledišta, subjektivno? Za što je pričvršćen, ukoliko uopće jest?

Kad pogledaš na svoj nos, umjesto jedne stvari smještene posred lica, zar ne vidiš mrlju, ponekad neprozirnu, ponekad transparentnu, ponekad s jedne strane svijeta, ponekad s druge?

Da li je bilo što od navedenog pričvršćeno za lice? Zar ne dolazi iz ničega – obješeno ondje bez potpore, izvirući iz Praznine!

Uoči kako velik je tvoj nos! Zatvori jedno oko – zar tvoj nos ne počinje negdje blizu stropa i proteže se skroz do poda?

Obrati pozornost na područje s tvoje strane nosa. Ovo je mjesto koje samo ti možeš vidjeti. Imali li ičega tu?

Ja ne nalazim ništa, ovdje s bliže strane moje nosne mrlje. No to je ništavnost koja nije obično ništa – to je budno ništa ispunjeno predmetima moga svijeta, uključujući i ovaj nos.

Moj nos nije ni nalik nosevima drugih ljudi. Njihovi su mali i nalaze se na njihovim licima. To vam je ljudski nos. No, moj je ogroman, višestruk, i izvire iz ničega! To nije ljudski nos (kao što ni moje jedno Oko nije ljudsko oko). To je Božji nos! Otkrio sam da Bog, iako bez lica, ima nos! (Odnosno, više noseva!)




Ovdje je samoportret Ernsta Macha, zajedno s njegovim nosom Prvog Lica (i brkovima!). Ovaj crtež je Douglasa Hardinga inspirirao za uočavanje vlastite ‘bezglavosti’ 1942. godine.


 

 

 

 

Onda, što je istinito? Da li si ono kako izgledaš drugima, s nosom posred svoga lica? Ili si ono što jesi iz vlastitog iskustva, s “nosevima” što izviru iz ove prostrane svjesnosti?

Ja nalazim da se ovdje ne radi o “ili/ili” situaciji, već o situaciji “oboje/i”. Za druge ja imam vanjštinu – ja sam stvar među stvarima; za sebe ja sam kapacitet za stvari – uključujući i moj nos! Svjestan sam obje strane sebe.

Lijek za stres

Toliko nepotrebnog stresa svoj korijen ima u identifikaciji isključivo s onime kako nas drugi vide. Previdom i obezvrijeđivanjem vlastitog gledišta, činim grešku u svezi svojeg najdubljeg identiteta i nalazim se u poziciji ‘sam protiv svijeta’, odvojen od ostalih, ograničen u svojim resursima, ranjiv na bilo kakvu vrstu opasnosti, i na kraju, osuđen na smrt. Bilo je neophodno postati samosvijestan, izrasti iz djetinjstva u odraslu dob, no to ne treba biti kraj putovanja. Svatko od nas sada ima priliku vidjeti Tko uistinu jesmo. To ne znači regresiju u djetinjatost – u stanju smo biti svjesni kako našeg Istinskog Identiteta tako i onog ljudskog. Međutim, postati svjestan svojeg Istinskog Identiteta znači otkriće zone bez stresa u srcu naših često stresnih života. Na svakome od nas je koliko ćemo pozornosti posvetiti ovome Resursu. Ukoliko ne budemo pili iz ovog Izvora, vjerojatno ćemo doći u situaciju da se žalimo na žeđ, ili da čak umiremo od nje. A cijelo to vrijeme Voda je tako blizu, i besplatna! Popij i ti. Sada. Što imaš za izgubiti? Sebe! Što možeš dobiti? Apsolutno sve, uključujući i sebe!

Pitati se na što je tvoj nos pričvršćen može zvučati blesavo ili trivijalno, no nije, kad otkriješ da te to vodi do Središta ili Početka svijeta, do Mira koji nadilazi svako razumijevanje, do Izvora na kraju svijeta.

Douglas Harding:

Ukoliko ne uspijevam vidjeti što sam (a posebno što nisam) to je stoga što sam previše obuzet idejama, previše “duhovan”, suviše lakovjeran, previše zastrašen konvencijama društva i jezika, suviše uplašen od očitog da bih situaciju prihvatio upravo onakvom kakvom je stvarno nalazim u ovom trenutku. Samo ja sam u poziciji izvijestiti o onome što je ovdje. Neka vrsta budne naivnosti je ono što trebam. Nevino oko i prazna glava (da ne spominjem veliko srce) nužni su za priznati svoju vlastitu prazninu. On Having No Head, Douglas Harding

Zaboravljajući što mi je rečeno i što je zamišljeno, što mi društvo sa svojim zdravim razumom i znanost o predmetima nalažu vjerovati, i konačno se usuđujući pogledati za sebe i ozbiljno prihvatiti ono što nađem – dakle, što nalazim? Nalazim iznenađenje za iznenađenjem, mimo svojih najluđih snova. Vidim da je ono što sam smatrao istinitim o sebi i o svijetu gomila laži! The Science of the 1st Person, Douglas Harding.

Nastavi sa sljedećim eksperimentom.

Citati

Redovnik je upitao Nan-ch’uana: “Gdje se nalaze nečije nosnice prije nego li se rodi? Učitelj mu je odgovorio, “Gdje se nalaze nečije nosnice nakon što se rodi?”

Komentari

Sinoć smo održali malu radionicu i izveli smo nekoliko eksperimenata s određenim uspjehom. Kao obično, mislim da sam dobio više iz toga nego oni koji su došli saznati o čemu sam im to prethodno govorio. Jedna žena, u svojim ranim sedamdesetima, sjajno se sjeća svog ranog djetinjstva i vremena kad je mislila da nos ima samo u prilikama kad ga je nužno obrisati. Njen nos bi se nekako manifestirao kako bi dočekao maramicu koja mu se približavala. A.M. Australia

Nastavi sa sljedećim eksperimentom.

Natrag na vrh

Full book catalogue
Headless on Youtube


Click here for workshops with Richard Lang


Click here for information on online hangouts
Click here for an app to connect with Headless friends
Click here fora free e-course
Click here for our online shop
Click here to get the free Headless iPhone app
Click here for downloadable videos of Douglas Harding
Click here for the Latest News
Click here to Donate